
Savamala nije skriveni, izolovani toponim negde na obali reke koji pruža udobnost, tihu povezanost arhitekture, umetnosti i publike. Savamala je puna neprijatelja koji odvlače pažnju, truju, tutnje, vibriraju, zagađuju i baš zato nam je bila zanimljiva. Savamala nema formirani festivalski prostor, ona je jedna velika urbana, istorijska, ideološka disperzija koja curi na sve strane, koja podseća, opominje, krvari, moli, zove.
Iskustveno, u razvoju eksplozivnih projekata poput MIKSERA, teško je izbeći njegovo brzo sazrevanje, ulazak u predvidive okvire, gubitak svežine, opuštanje uljuljkanog menadžmenta koji lako postaje paradigma onoga protiv čega se na početku borio. Svakako da su neprestano traganje i neprestana provokacija jedini način da se očuva vitalnost i snaga projekta, a to je, izborom Savamale kao buduće lokacije festivala, MIKSER obezbedio. Ili bar čvrsto veruje da jeste.
Savamala, drugi put. Biće naporno i neće kratko trajati. Jednog dana, kada odu kamioni, kada se srede fasade i najlepša palata u gradu – zgrada Beogradske zadruge iz 1907. ponovo bljesne starim sjajem, MIKSER će otići dalje. Tamo gde najmanje budemo očekivali.